Mata

Mata je rođen jedne nedilje Četrdeset neke godine Otac nije za njega ni znao S križnog puta kad se vratio Živili tako skromno, al' ponosno U selu malom, pitomom slavonskom Seoske babe nisu ga volile Kad krene šorom navuku firange A ja, k'o da ga vidim još i sad U kas vraća konje s pojila Selo priča, Matu ne briga Samo konje brže potjera Onda je došla devedeseta Otac reče, sad il' nikada I Mata krenu k'o iz nekog sna Bez igdje išta, al' srca velika Te su mu zime brata ubili Spalili selo, konje odveli Oca su našli nakon mjesec, dva Slomila ga tuga velika A ja, k'o da ga vidim još i sad U kas vraća konje s pojila Selo priča, Matu ne briga Samo konje brže potjera Ajde! Bio sam s Matom prošle nedilje Kod crkve poslije mise jutarnje Uz njega sin mu i djeca bratova Pa gdje si Mata, kako je, pitam ga Veli mi, sve će biti k'o ranije Opet će selo okitit' kapije Sve ćemo vratit', al' jedno nikad ne Uspomene što su nam nestale A ja, k'o da ga vidim još i sad U kas vraća konje s pojila Selo priča, Matu ne briga Samo konje još brže potjera Selo priča, Matu ne briga Samo konje, 'ajde